Menu
Takmičenje i testovi
Neko bi mogao da se zapita, zašto sam napravio posebnu stranicu za Takmičenja kad sve može da se završi prostom informacijom o tome kad je takmičenje. I šta tu sad ima da se piše kad već sve znate o tome, jer ste do sad imali toliko kontrolnih vežbi i raznih takmičenja. Potpuno ste u pravu, možda i ne treba ništa posebno da se objašnjava, ali ne znaju svi na šta da obrate pažnju i kako da izdrže pritisak samog takmičenja. Jer, takmičenja po prirodi stvari nose pritisak koji može da zbuni i omete đaka. Zašto? Zato što na takmičenjima postoje nagrade i od njih svi mnogo očekuju, počevši od Vas samih, preko nastavnika, škole, pa sve do roditelja.
Prvo naučite da pravite razliku između dva osnovna načina pismenog odgovaranja-testa, koji se daje na takmičenjima i ponekad na časovima, i kontrolne vežbe na kojoj dobijete nekoliko pitanja na koja treba da odgovorite. U drugom slučaju na pitanja se odgovara punim rečenicama, smisleno, sa svim potrebnim informacijama, u zavisnosti od nastavnog predmeta. Ovakav vid se skoro nikad ne pojavljuje na takmičenju jer se teško ocenjuje. Takođe, teži je i za odgovaranje, jer od Vas, pored znanja, traži da umete da se lepo pismeno izražavate, poznajete pravopis i gramatiku srpskog jezika. Na ovakvim vežbama morate da pokažete ne samo poznavanje, već i razumevanje gradiva.
Kada pred Vas stave test, već na prvi pogled se vidi da to zahteva drugačiji pristup odgovoranju. Tamo Vam traže da nešto popunite, dopunite, zaokružite, izaberete, prepoznate, povežete, poređate, odgovorite sa da ili ne, potvrdite tačnost tvrdnje, popunite nemu kartu...A šta to za Vas znači? Pa, znači da nekima leži baš ovakav način odgovaranja, jer imaju problem da se lepo izraze pismeno, ili im jednostavno odgovara podsećanje na neku informaciju kroz tekst ili ponuđeni izbor. Kako bi onda ovo moglo da se iskoristi? Šta uraditi da bi takmičenje prošlo odlično po Vas, ili bar zadovoljavajuće, ako ne može drugačije?
Prvo što treba da shvatite je da niko ne može da Vas natera da se takmičite ako vi to ne želite. Takmičenje je Vaša želja i odluku na koje takmičenje da idete donosite sami u odnosu na vašu spremnost i želju da nešto napravite iz tog predmeta. Odrasli mogu samo Vam pomognu da se bolje spremite i lakše sagledate da li jeste ili niste za određeno takmičenje. Imati ocenu pet iz nekog predmeta ne znači da automatski treba da se takmičite. S druge strane, nije u redu ni da zapostavljate svoje redovne obaveze zbog takmičenja, i da stalno tražite izgovore da izađete sa nekog časa zbog priprema. Ipak je to samo vaša želja i dobra volja da se takmičite. Ali, dobro, idemo dalje.
Kada shvatite koji predmet Vam leži, a pritom nemate problema da ga učite i pamtite naučeno, e, to je prava stvar, to je predmet iz kog treba da se oprobate na takmičenju. Samo u ovom slučaju takmičenje ne nosi pritisak samo po sebi, već postaje igra koja će vas učiniti srećnim i zadovoljnim. Srećnim, jer ne morate na silu da učite i ponavljate, a zadovoljnim jer će, verovatno, vaše postignuće biti takvo da će svi biti zadovoljni. Čak i da ne bude sve sjajno, nije toliko bitno, jer ste se dobro zabavili. I da ne zaboravim, za svako takmičenje treba imati i ambiciju, a to znači da želite da pobedite, a to možete samo ako se iskreno založite i zagrizete gradivo (ne bukvalno, jer onda nećete moći da vratite udžbenik).
Ako ste došli do ove tačke, onda ima smisla da uložite svoje vreme i dalje čitate tekst.
Zapamtite, ako ne učite nemate šta da tražite na takmičenju. Kakva god da su pitanja na testu ili vežbi, znanje i razumevanje su neophodni. Pretpostavimo da već imate znanje i razumevanje. Šta onda? Onda bi trebalo i psihički da se pripremite. To znači da treba da budete sigurni u svoje znanje, i da možete sigurno da ga pružite kakav god način izlaganja bio. A to se postiže vežbom. Kao što je za kvalitetno usmeno izlaganje neophodno preslišavanje naglas kod kuće, tako vežbanje testova doprinosi sigurnosti na samom takmičenju. Dobro, sad neko može da pita kako da se đak psihički pripremi za test. Ima đaka koji su to već savladali, a ima i onih koji to nikako ne mogu da prebrode, pa se dešava da se na takmičenju blokiraju, tresu im se ruke, znoje se... Postoji jedan jednostavan način, ali, kao i sve u životu, i on zahteva malu vežbu.
Probajte ovako: naučite napamet pravila koja sam dole zapisao i prolazite ih u glavi onoliko dugo dok Vam pravila ne postanu nešto normalno. Bitno je da znate celu proceduru, da Vam se ne desi da zaboravite hemijsku pa počnete da se nervirate zbog gluposti.
Pošto već idete na takmičenje, pretpostaviću da Vam je poznavanje gradiva poprilično, tako da sad treba formu (pravila) i suštinu (znanje) ukomponovati tako da Vam daju neophodnu sigurnost na takmičenju. Kako to izvesti? Zamislite u glavi celo takmičenje i Vas kako radite zadatke, ali tako da primenite sva izneta pravila. Zamislite kako ste poneli sve što treba; kako nastavnik objašnjava šifrovanje, a vi u tome ne grešite; kako prvo čitate sva pitanja; kako prvo odgovarate na laka, pa ponovo čitate teža pitanja, popunjavate olovkom, pa sigurni u sebe i svoj odgovor popunjavate hemijskom; sve do trenutka završetka časa, kada osećate da ste odlično uradili sve zadatke. Jednostavno zamislite i osetite da ste prošli dalje. Ovo ponavljajte onoliko puta dok Vam to ne postane potpuno prirodan osećaj.
Ovo su neka osnovna pravila koja bi trebalo da usvojite da ne bi morali na samom takmičenju da ih se prisećate i zbog toga nervirate.
1. Za takmičenje se ponesu grafitna olovka, zarezač, kvalitetna gumica, 3 ispravne plave hemijske olovke, papirne maramice.
2. Takmičenje traje najmanje 1 sat, pa obavite fiziološke potrebe na vreme. Takođe, nemojte jesti neposredno pred test, da Vam se ne bi prispavalo, već jedite sat vremena pre početka. Na početku takmičenja pažljivo saslušajte nastavnika koji objašnjava šta treba da uradite vezano za šifre i ime, da ne bi nepotrebno grešili i nervirali se.
3. Vreme se meri tek kada se završi deo sa šiframa. Pošto ima dovoljno vremena, moj savet je da prvo pročitate sva pitanja, ali da ništa ne popunjavate. Na ovaj način ćete videti šta možete odmah da uradite, a o čemu ćete morati malo da razmislite. Ovo je bitno i zato što se često deo odgovora krije u pitanju, nekad se odgovor krije u nekom drugom pitanju, ili će Vam se javiti asocijacija tek na drugo-treće čitanje pitanja.
4. Pošto ste utvrdili koje odgovore sigurno znate bez razmišljanja (a to znači da ste se setili odgovora u prvih par sekundi), ponovo pažljivo pročitajte pitanje, pa popunite hemijskom olovkom i više se nemojte vraćati na ova pitanja. Odgovarajte samo na ono što se traži u pitanju. Zapamtite, pravilo je da nema prepravljanja, žvrljanja, dopisivanja ili ostavljanja bilo kakvih znakova na testu.
5. Sada počnite redom da čitate pitanja koja su malo teža. Popunjavajte običnom olovkom i prvo radite pitanja na koja bi lakše odgovorili, a najteža ostavite za kraj. Kada uradite sva pitanja, gumicom obrišite olovku i popunite hemijskom. Drugi način je da olovkom ne pritiskate previše, da bi posle preko olovke mogli da pređete hemijskom. Ponavljam: ono što popunite hemijskom zaboravite i idite dalje, jer ispravke nema. Zato razmislite pre nego što popunite. Zašto je bitno popunjavati baš ovim redom, od lakšeg ka težem? Zato što, ako niste sigurni u svoje znanje, a na početku naiđete na teško pitanje, može da Vam se desi da se blokirate, krenete da se znojite i nervirate, što će dodatno razbiti Vašu koncentraciju. Posledica toga je loše urađen test. Ovim načinom sebi obezbeđujete da, ipak, uradite neka pitanja i da se ne obrukate.
6. Kada imate pitanje gde treba povezati neke stvari, onda prvo uradite ono što sigurno znate, jer tako smanjujete mogućnost greške kod stvari za koje niste sigurni. Kada imate zadatak da nešto poređate po redu, slobodno upišite godinu događaja olovkom sa strane, onda odredite redosled, pa obrišite olovku. Ako negde treba da izaberete jedan odgovor od 3 ili 4, a ne znate pravi, onda idite drugom varijantom, odbacite one koje sa velikom verovatnoćom smeštate u pogrešne, pa tako smanjite mogućnost greške. U pitanjima gde morate da odlučite o tome da li je tvrdnja tačna ili netačna, obično je jedna reč varka kada je tvrdnja netačna, tako da probajte da utvrdite tu reč. Naravno, većina pitanja je takva da ipak morate da imate znanje da bi odgovorili.
Postoji i varijanta kada sa jedne strane imate četiri ponuđene stvari, a sa druge samo 3 mesta za upisivanje slova, broja ili prosto povezivanje pojmova. Ovde je izuzetno važno da pazite, jer više ponuđenih stvari ne znači da sve treba strpati na manje praznih mesta. U ovom slučaju, pažljivo pročitajte pitanje da ustanovite tačno šta se traži od Vas, pa onda olovkom upisujte odgovor po odgovor. Tako će jedan pogrešan da otpadne, a ostaće 3 tačna odgovora. Ako se u pitanju ne traži povezivanje linijama, linije tu onda nemaju šta da traže; znači idu samo slova ili brojevi, već šta je ponuđeno u zadatku.
7. Uvek odgovorite na sva pitanja, iako ne znate sve odgovore. Ako ne odgovorite nećete osvojiti nijedan poen, a ako nešto upišete ipak imate bar neku šansu da osvojite još neki poen.
8. Nemojte izlaziti pre kraja testa, osim ako ne morate ili ste apsolutno sigurni šta ste uradili. Ako i zablokirate na nekom pitanju ima dovoljno vremena da se smirite i uradite ispravno odgovor na pitanje.
Šta bi još mogao da bude problem sa testom? To što teško možete da pretpostavite koje informacije bi mogli da Vam traže, pa kako onda da naučite šta treba. Sa nastavnikom je lako; uočite šta on, uglavnom, traži i to učite, ali šta učiti za test. Najlakše je uraditi ovako.
Kad se pripremate za školsko takmičenje, obnavljajte gradivo kao što učite za časove. To znači da treba da znate sve istaknute stvari u lekciji i još dosta ostalih, da znate objašnjenja uzroka i posledica za osnovne stvari, da ste pročitali tekst ispod slika, znate sve osnovne vremenske odrednice i još nešto ostalih. Naravno, treba znati i uokvirene tekstove i objašnjenja nepoznatih pojmova. Školsko takmičenje jeste prvo u nizu ali nije ga lako proći, ako ste to pomislili.
Za opštinsko takmičenje važi sve malopre napisano, ali prošireno, posebno zato što će verovatno biti potrebne i lekcije koje nisu obrađivane na času. Treba obratiti pažnju na fotografije, ilustracije i istorijske karte, jer se nekad traži prepoznavanje ili popunjavanje neme karte. Treba znati precizno i tačno objasniti pojmove, proširiti ponavljanje lekcija i na stvari koje za školsko niste spremali.
Za gradsko i republičko takmičenje ne moram ni da objašnjavam koji nivo znanja je potreban za prolazak dalje ili osvajanje visokog mesta. Za ova takmičenja se priprema kompletno gradivo iz udžbenika, iako nije obrađeno na časovima. Takođe, uvedeno je i čitanje i analiza izvora, tj. dokumenata na osnovu kojih je pisana istorija, što je već druga tema.
Kao što vidite, takmičiti se uopšte nije jednostavno, ali može da pruži dosta zadovoljstva, čak iako ne ispadne sve kako ste želeli (ili kako su drugi očekivali).
Srećno i dobro se zabavite na takmičenjima.
Prvo naučite da pravite razliku između dva osnovna načina pismenog odgovaranja-testa, koji se daje na takmičenjima i ponekad na časovima, i kontrolne vežbe na kojoj dobijete nekoliko pitanja na koja treba da odgovorite. U drugom slučaju na pitanja se odgovara punim rečenicama, smisleno, sa svim potrebnim informacijama, u zavisnosti od nastavnog predmeta. Ovakav vid se skoro nikad ne pojavljuje na takmičenju jer se teško ocenjuje. Takođe, teži je i za odgovaranje, jer od Vas, pored znanja, traži da umete da se lepo pismeno izražavate, poznajete pravopis i gramatiku srpskog jezika. Na ovakvim vežbama morate da pokažete ne samo poznavanje, već i razumevanje gradiva.
Kada pred Vas stave test, već na prvi pogled se vidi da to zahteva drugačiji pristup odgovoranju. Tamo Vam traže da nešto popunite, dopunite, zaokružite, izaberete, prepoznate, povežete, poređate, odgovorite sa da ili ne, potvrdite tačnost tvrdnje, popunite nemu kartu...A šta to za Vas znači? Pa, znači da nekima leži baš ovakav način odgovaranja, jer imaju problem da se lepo izraze pismeno, ili im jednostavno odgovara podsećanje na neku informaciju kroz tekst ili ponuđeni izbor. Kako bi onda ovo moglo da se iskoristi? Šta uraditi da bi takmičenje prošlo odlično po Vas, ili bar zadovoljavajuće, ako ne može drugačije?
Prvo što treba da shvatite je da niko ne može da Vas natera da se takmičite ako vi to ne želite. Takmičenje je Vaša želja i odluku na koje takmičenje da idete donosite sami u odnosu na vašu spremnost i želju da nešto napravite iz tog predmeta. Odrasli mogu samo Vam pomognu da se bolje spremite i lakše sagledate da li jeste ili niste za određeno takmičenje. Imati ocenu pet iz nekog predmeta ne znači da automatski treba da se takmičite. S druge strane, nije u redu ni da zapostavljate svoje redovne obaveze zbog takmičenja, i da stalno tražite izgovore da izađete sa nekog časa zbog priprema. Ipak je to samo vaša želja i dobra volja da se takmičite. Ali, dobro, idemo dalje.
Kada shvatite koji predmet Vam leži, a pritom nemate problema da ga učite i pamtite naučeno, e, to je prava stvar, to je predmet iz kog treba da se oprobate na takmičenju. Samo u ovom slučaju takmičenje ne nosi pritisak samo po sebi, već postaje igra koja će vas učiniti srećnim i zadovoljnim. Srećnim, jer ne morate na silu da učite i ponavljate, a zadovoljnim jer će, verovatno, vaše postignuće biti takvo da će svi biti zadovoljni. Čak i da ne bude sve sjajno, nije toliko bitno, jer ste se dobro zabavili. I da ne zaboravim, za svako takmičenje treba imati i ambiciju, a to znači da želite da pobedite, a to možete samo ako se iskreno založite i zagrizete gradivo (ne bukvalno, jer onda nećete moći da vratite udžbenik).
Ako ste došli do ove tačke, onda ima smisla da uložite svoje vreme i dalje čitate tekst.
Zapamtite, ako ne učite nemate šta da tražite na takmičenju. Kakva god da su pitanja na testu ili vežbi, znanje i razumevanje su neophodni. Pretpostavimo da već imate znanje i razumevanje. Šta onda? Onda bi trebalo i psihički da se pripremite. To znači da treba da budete sigurni u svoje znanje, i da možete sigurno da ga pružite kakav god način izlaganja bio. A to se postiže vežbom. Kao što je za kvalitetno usmeno izlaganje neophodno preslišavanje naglas kod kuće, tako vežbanje testova doprinosi sigurnosti na samom takmičenju. Dobro, sad neko može da pita kako da se đak psihički pripremi za test. Ima đaka koji su to već savladali, a ima i onih koji to nikako ne mogu da prebrode, pa se dešava da se na takmičenju blokiraju, tresu im se ruke, znoje se... Postoji jedan jednostavan način, ali, kao i sve u životu, i on zahteva malu vežbu.
Probajte ovako: naučite napamet pravila koja sam dole zapisao i prolazite ih u glavi onoliko dugo dok Vam pravila ne postanu nešto normalno. Bitno je da znate celu proceduru, da Vam se ne desi da zaboravite hemijsku pa počnete da se nervirate zbog gluposti.
Pošto već idete na takmičenje, pretpostaviću da Vam je poznavanje gradiva poprilično, tako da sad treba formu (pravila) i suštinu (znanje) ukomponovati tako da Vam daju neophodnu sigurnost na takmičenju. Kako to izvesti? Zamislite u glavi celo takmičenje i Vas kako radite zadatke, ali tako da primenite sva izneta pravila. Zamislite kako ste poneli sve što treba; kako nastavnik objašnjava šifrovanje, a vi u tome ne grešite; kako prvo čitate sva pitanja; kako prvo odgovarate na laka, pa ponovo čitate teža pitanja, popunjavate olovkom, pa sigurni u sebe i svoj odgovor popunjavate hemijskom; sve do trenutka završetka časa, kada osećate da ste odlično uradili sve zadatke. Jednostavno zamislite i osetite da ste prošli dalje. Ovo ponavljajte onoliko puta dok Vam to ne postane potpuno prirodan osećaj.
Ovo su neka osnovna pravila koja bi trebalo da usvojite da ne bi morali na samom takmičenju da ih se prisećate i zbog toga nervirate.
1. Za takmičenje se ponesu grafitna olovka, zarezač, kvalitetna gumica, 3 ispravne plave hemijske olovke, papirne maramice.
2. Takmičenje traje najmanje 1 sat, pa obavite fiziološke potrebe na vreme. Takođe, nemojte jesti neposredno pred test, da Vam se ne bi prispavalo, već jedite sat vremena pre početka. Na početku takmičenja pažljivo saslušajte nastavnika koji objašnjava šta treba da uradite vezano za šifre i ime, da ne bi nepotrebno grešili i nervirali se.
3. Vreme se meri tek kada se završi deo sa šiframa. Pošto ima dovoljno vremena, moj savet je da prvo pročitate sva pitanja, ali da ništa ne popunjavate. Na ovaj način ćete videti šta možete odmah da uradite, a o čemu ćete morati malo da razmislite. Ovo je bitno i zato što se često deo odgovora krije u pitanju, nekad se odgovor krije u nekom drugom pitanju, ili će Vam se javiti asocijacija tek na drugo-treće čitanje pitanja.
4. Pošto ste utvrdili koje odgovore sigurno znate bez razmišljanja (a to znači da ste se setili odgovora u prvih par sekundi), ponovo pažljivo pročitajte pitanje, pa popunite hemijskom olovkom i više se nemojte vraćati na ova pitanja. Odgovarajte samo na ono što se traži u pitanju. Zapamtite, pravilo je da nema prepravljanja, žvrljanja, dopisivanja ili ostavljanja bilo kakvih znakova na testu.
5. Sada počnite redom da čitate pitanja koja su malo teža. Popunjavajte običnom olovkom i prvo radite pitanja na koja bi lakše odgovorili, a najteža ostavite za kraj. Kada uradite sva pitanja, gumicom obrišite olovku i popunite hemijskom. Drugi način je da olovkom ne pritiskate previše, da bi posle preko olovke mogli da pređete hemijskom. Ponavljam: ono što popunite hemijskom zaboravite i idite dalje, jer ispravke nema. Zato razmislite pre nego što popunite. Zašto je bitno popunjavati baš ovim redom, od lakšeg ka težem? Zato što, ako niste sigurni u svoje znanje, a na početku naiđete na teško pitanje, može da Vam se desi da se blokirate, krenete da se znojite i nervirate, što će dodatno razbiti Vašu koncentraciju. Posledica toga je loše urađen test. Ovim načinom sebi obezbeđujete da, ipak, uradite neka pitanja i da se ne obrukate.
6. Kada imate pitanje gde treba povezati neke stvari, onda prvo uradite ono što sigurno znate, jer tako smanjujete mogućnost greške kod stvari za koje niste sigurni. Kada imate zadatak da nešto poređate po redu, slobodno upišite godinu događaja olovkom sa strane, onda odredite redosled, pa obrišite olovku. Ako negde treba da izaberete jedan odgovor od 3 ili 4, a ne znate pravi, onda idite drugom varijantom, odbacite one koje sa velikom verovatnoćom smeštate u pogrešne, pa tako smanjite mogućnost greške. U pitanjima gde morate da odlučite o tome da li je tvrdnja tačna ili netačna, obično je jedna reč varka kada je tvrdnja netačna, tako da probajte da utvrdite tu reč. Naravno, većina pitanja je takva da ipak morate da imate znanje da bi odgovorili.
Postoji i varijanta kada sa jedne strane imate četiri ponuđene stvari, a sa druge samo 3 mesta za upisivanje slova, broja ili prosto povezivanje pojmova. Ovde je izuzetno važno da pazite, jer više ponuđenih stvari ne znači da sve treba strpati na manje praznih mesta. U ovom slučaju, pažljivo pročitajte pitanje da ustanovite tačno šta se traži od Vas, pa onda olovkom upisujte odgovor po odgovor. Tako će jedan pogrešan da otpadne, a ostaće 3 tačna odgovora. Ako se u pitanju ne traži povezivanje linijama, linije tu onda nemaju šta da traže; znači idu samo slova ili brojevi, već šta je ponuđeno u zadatku.
7. Uvek odgovorite na sva pitanja, iako ne znate sve odgovore. Ako ne odgovorite nećete osvojiti nijedan poen, a ako nešto upišete ipak imate bar neku šansu da osvojite još neki poen.
8. Nemojte izlaziti pre kraja testa, osim ako ne morate ili ste apsolutno sigurni šta ste uradili. Ako i zablokirate na nekom pitanju ima dovoljno vremena da se smirite i uradite ispravno odgovor na pitanje.
Šta bi još mogao da bude problem sa testom? To što teško možete da pretpostavite koje informacije bi mogli da Vam traže, pa kako onda da naučite šta treba. Sa nastavnikom je lako; uočite šta on, uglavnom, traži i to učite, ali šta učiti za test. Najlakše je uraditi ovako.
Kad se pripremate za školsko takmičenje, obnavljajte gradivo kao što učite za časove. To znači da treba da znate sve istaknute stvari u lekciji i još dosta ostalih, da znate objašnjenja uzroka i posledica za osnovne stvari, da ste pročitali tekst ispod slika, znate sve osnovne vremenske odrednice i još nešto ostalih. Naravno, treba znati i uokvirene tekstove i objašnjenja nepoznatih pojmova. Školsko takmičenje jeste prvo u nizu ali nije ga lako proći, ako ste to pomislili.
Za opštinsko takmičenje važi sve malopre napisano, ali prošireno, posebno zato što će verovatno biti potrebne i lekcije koje nisu obrađivane na času. Treba obratiti pažnju na fotografije, ilustracije i istorijske karte, jer se nekad traži prepoznavanje ili popunjavanje neme karte. Treba znati precizno i tačno objasniti pojmove, proširiti ponavljanje lekcija i na stvari koje za školsko niste spremali.
Za gradsko i republičko takmičenje ne moram ni da objašnjavam koji nivo znanja je potreban za prolazak dalje ili osvajanje visokog mesta. Za ova takmičenja se priprema kompletno gradivo iz udžbenika, iako nije obrađeno na časovima. Takođe, uvedeno je i čitanje i analiza izvora, tj. dokumenata na osnovu kojih je pisana istorija, što je već druga tema.
Kao što vidite, takmičiti se uopšte nije jednostavno, ali može da pruži dosta zadovoljstva, čak iako ne ispadne sve kako ste želeli (ili kako su drugi očekivali).
Srećno i dobro se zabavite na takmičenjima.

Izjava o koriscenju licnih podataka.docx | |
File Size: | 17 kb |
File Type: | docx |
Testovi
5. razred